poeta
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

РЕКВИЈЕМ - Владан Радоман

Go down

РЕКВИЈЕМ - Владан Радоман Empty РЕКВИЈЕМ - Владан Радоман

Порука  Admin Thu Oct 22, 2009 9:58 am

Roden u Novom Sadu. Objavljeni romani u Francuskoj: Greška, 1975, Zemlja u izgnastvu, 1982, Jaruga, 1984. (Nagrada Sainte-Beuve i nagrada Biguet Francuske akademije), Obespravljeni, 1986, Beogradske devojke me nikad nisu volele, 1991, (preveden i objavljen kod Galaksije Gutenberg), Harmonikašev osmeh, 1993. (preveden kod Stubova kulture), Ledeni svitac, 1995, (preveden kod Galaksije Gutenberg, dramatizovan i igran 2005. u Madlenijanumu - adaptacija Jovan Cirilov, režija Tanja Mandic Rigonat, gluma Goran Jevtic), Plavo mistral, Siroce od mora, Ulica Bonaparta, 2000, Ima li seksualnog života posle smrti, 2003, Predajem se, 2003, (preveden kod Zepter Word book), Trojno pravilo, 2005.
REKVIJEM

Mamu su odveli juce. Tata je vec odavno otisao, njega ustvari nikad nisam ni video. Uvek je na sluzbenom putu. Ima neko cudno zanimanje. Vodaju ga po celoj zemlji , od sela do salasa , pokazuju ga na kojekakvim sajmovima…a izmedju dva pojavljivljima na tim skupovima, iznajmljuju ga odgajivacima. Placaju ga da se pari! Ne bas njega, novac dobija Pietrov gazda, ali ipak…ponosan sam da je moj tata toliko cenjen. Ja licno sam stidljiv, ne volim guzve, jos manje zatvorene prostore , a o tucanju , u mojim godinama nema govora… Kasnije kad porastem ne bih zeleo da me pokazuju kao neku cudnu zverku. Ali onaj drugi deo tatinog zanata bi me zanimao. Znam o cemu pricam. Vise puta sam prisustvovao tim sablaznim radnjama. Pietro je dovodio u moju stalu, prvo Emu, posle Suzanu, posle jednu trecu koju nisam znao...obarao ih je u slamu, te zene su se kikotale, zatim on je legao na njih, koprcao se kao da ga je spopala ona bolest ludih krava, to je trajalo neko vreme sa uzdasima, cak i vristanjem i onda, odjednom smireni, veoma umorni, bi ostali lezeci i buljeci u plafon. Pitam se kako moj tata radi te stvari. Ne mogu da zamislim njegove ljubavnice u polozajima koje je zauzimala Ema ili Suzana, ili ona treca...I opet sam ponosan na mog tatu. Nijedna od tih dvonoznih krava nikada nije dala Pietru nijedan gros. A bas je obavljao, i savesno, obavljao svoj posao. A za to vreme , moj tata je zaradio milione..
Ovih zadnjih dana, se ne osecam u sigurnosti. Pietro, kao od uvek, me poji i hrani svako jutro, pere me, miluje, ali sto mi se ne svidja prekjuce je poceo da mi prica, da mi tepa , da mi pipa vrat , slabine i , krajnji bezobrazluk, butine. Djubre pedofilsko !
Nadam se da ste razumeli, ja nisam vase vrste. I uobrazeni mesozderi dvonosci vi ne mozete da shvatite da ja , sin Atile i Sarke, praunuk cuvene „Krilate“, ja mladunac koga na vasem jeziku zovete „tele“, vi nikad ne cete moci da razumete da ja znam vase reci, da su mi one potrebne kao trava pasnjaka , kao rosa koju ujutro lizem na pragu stale, kao moja drugarica Belka , sa kojom se igram na livadi, kojoj grickam usi, sa kojom cu kasnije, kad porastem, raditi iste cudesne stvari kao Pietro sa one tri dvonozne krave , ili moj tata sa pravim pravcatim kravama. I ja za to necu traziti ni dinar. Ni dolar, ni marku, ni liru , sarenu hartiju koja je u vrednosti u ovoj zemlji.
Rekoh “cuvena Krilata”...mama mi je pricala nasu porodicnu legendu…Da, da, da…i mi imamo legende, price, junacke pesme…Niste znali ? Naravno. Nase price i pesme se ne citaju u dnu vasih tanjira…Posle obroka ostaju samo masne mrlje, malo sosa kog se vi bojite, i nekoliko crvenih kapljica nase krvi…Dobro…rekoh « Krilata »…moja prababa…Pre mnogo punih meseci, je stigla ovde na obalu ostrva. Pricali su mi da je izasla iz mora , njena dlaka je blistala , iz gubice su izlazili pramenovi pattnje, usi su joj se zasiljili, i iznurena, zedna i gladna, mrsava, je pala na pesak. Na njenom, na nasem jeziku , molila je pomoc…Adam, Pietrov otac je nasao, pomilao, podigao, utesio, poveo na imanje na kome je radio. I usput, da je razonodi, je razgovarao sa njom. Adam je bio covek od starih, prastarih vrsta ljudi, od onih koji su znali da razgovaraju sa biljkama, sa zivotanjama, koji su razumevali recnik brze vode i prepoznavali sve migove neba, svako mrscenje stena.
Krilata, ( Adam je tako odmah nazvao zbog njenih plecki koje zbog mrsavosti su se probijale kroz kozu kao da hoce da izadju iz tog nezahvalnog tela, zbog tih lopatica koja su licila na dva pupoljka andjeoskih krila) polako se penjuci prema vrhu brda mu je ispricala svoju dogodovstinu. Zivela je sa druge strane mora…Bejase pasnjaka, seljaka, sunca i slane tople vode u kojoj je volela da se brcka, bejase devojcica koje su se igrale sa njom, bio je i jedan bik…I jednog dana, ljudi koji su se brinuli o njoj , i decaci koji su je timarli i hranili, i nebo koje je mazilo, i slana voda koja joj je prijala,,,svi kao po jednoj nebeskoj naredbi su poludeli,,,Ljudi su umesto alatki, motika, asova, budaka, uzeli neke neobicne bucne sprave koje su pljuvale plamen i smrt,devojcice , do tada bezbrizne, su pocele da se kriju u najmracnijim kutkovima, a decaci umesto da se loptaju pocese da se igraju ubilackih igara,,, cak i ona topla , slana, plava voda je ohladnela, posedela, ostarila,,, »Voda koja matori,,,umire,,,sedi,,,selo na brdu koje gori,,,razumes li ,,,morala sam da bezim iz te lude zemlje,,,usla sam u more i krenula,,, »
Adam joj nije poverovao,,,Krava koja je preplivala more ! Nemoguce. Pesnik na svoj nacin, izmislio je, sanjao , kravu letilicu, kravu begunicu od ludih ljudi , leteci preko mora, do ovog mirnog kalabrijskog sela,

Krilata je dobila politicki azil. Bar ja to tako prevodim i objasnjavam zasto bas njoj nisu nikad stavili omcu na vrat i nisu je poveli puteljakom koji vodi prema onoj supi iz cijeg odjaka se danu i noci dize jedan beli dim.
To je bila moja prababa , i ja sam ponosan. Hvala joj, tako sam saznao da pre ludih krava bese i ludih ljudi...I nesto mi kaze da ce se to uvek i vecno ponavljati,,,,red ludih krava, red blesavih ljudi,,,Do kraja sveta,,,a svet je za mene moje parce livade ,,,i Belka,,,
Pietro je dosao...sam, bez svojih kravica,,,,ne smesi se...i u ruci nosi jedan debeo , veoma debeo konopac,,,bojim se,,,strah me je,,,

Admin
Admin

Број порука : 193
Registration date : 15.11.2008

https://poeta.forumsc.net

Назад на врх Go down

Назад на врх

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Не можете одговорити на теме у овом форуму