poeta
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

ЉУБАВ ГОДИНЕ НЕ БРОЈИ - Маријана Младеновић

Go down

ЉУБАВ ГОДИНЕ НЕ БРОЈИ - Маријана Младеновић Empty ЉУБАВ ГОДИНЕ НЕ БРОЈИ - Маријана Младеновић

Порука  Admin Fri Mar 04, 2011 9:25 am

ЉУБАВ ГОДИНЕ НЕ БРОЈИ
Маријана Младеновић

ЉУБАВ ГОДИНЕ НЕ БРОЈИ - Маријана Младеновић Ljubav10

ISBN 978-86-86863-45-4

Роман, формат Б6, 302 стране, корице колор пластифисиране

LJUBAV, VEČNA TEMA I SMISAO ZIVOTA

Roman Marijane Mladenović "Ljubav godine ne broji" može se smatrati uzorom, ili čak i modelom kako se piše ljubavno štivo, lako prihvatljivo, i dostupno svakom onom čitaocu koji želi da u lektiri spozna pravi život na talasima iskrenih toplih emocija, strasti koje u svom naboju idu od bola do ushićenja.
U ovoj prozi nema nategnute domišljatosti, ona pleni jednostavnošću, neposrednošću doživljaja. Jezik je prepoznatljiv, nepretenciozan, ne zapada u kolokvijalne zavrzlame prizemnog govora, a opisi emotivnih stanja junaka, verodostojni su i uverljivi. Ako se junakinja predaje toj neodoljivoj plimi ljubavne želje ili naslade, ona to čini poput Balzakovih likova bez ostatka, ili ikakve računice.
Veliki romanopisci su za svoje literarne teme uzimali večnu temu ljubavi čoveka i žene, poput, "Madam Bovari" Gistava Flobera, "Ledi Četerli", H.Dž.Lorensa, ili u ranijim periodima sestre Bronte i Džejn Ostin koje su stvorile vrhunske heroine - stradalnice ljubavi.
Emotivna stanja svoje junakinje autorka podvlači, ili pojašnjava stihovima kojima obogaćuje svoju prozu.


Čitaoca će pleniti i spisateljska veština Marijane Mladenović da u gradnji svojih likova, a posebno žene - junakinje dočara suštinu karaktera, neodoljivost težnje ka ispunjenju najintimnijih želja koje se njoj pretvaraju u jedini smisao života, sve do granice opsesije.
Da li je novum romansijerke da njena junakinja odbačena od mladog ljubavnika, uz malo oklevanja, se potpuno predaje ljubavniku u poznim godinama, u kome, svojim žarom i strašću razbuđuje erotski potencijal?
U ovom kratkom romanu koji je savremen u svim vremenima, a ambijentalno ograničen, romansijerka začudo postize široke i razgranate domete ljubavnih doživljaja i iskustava, posebno kad je u pitanju razvoj lika junakinje. U vrtlogu novih ljubavnih izazova, junakinja ne preza ni od krajnje smelih rešenja, pa ona i njen partner poznih godina, ne odustaju da se i geografski udalje od svoje sredine i nastavak ljubavi nalaze čak u Pitsburgu! Tako "ljubav godine ne broji". I samo trazi emotivnu, duhovnu i fizičku sponu, pa ma ona bila i na drugom kraju sveta.

Radomir Smiljanić, književnik
predsednik Akademije "Ivo Andrić"



Mišljenje o romanu
„Ljubav godine ne broji“
Marijane Mladenović


Nakon romana „Dnevnik jedne ljubavi“, izuzetno dobro primljenog kod čitalačke publike, Marijana Mladenović, nanovo i uvek iznova, potvrđuje da je ljubav dominantna tema koju obrađuje. Možda će to nekoga i navesti na pomisao da novi rukopis „Ljubav godine ne broji“, pripada „ženskom romanu“, gde autorka ženskim senzibilitetom i načinom pripovedanja, koristeći sav šarm damskog pera, inteligentno i vrcavo, mekim, lepršavim stilom kazuje ljubavnu priču omeđenu stvarnim. Možda, ali ovaj autor svojim novim delom govori da ne pristaje na polnu podelu književnosti, baziranu na stereotipu da su žene nežne i suptilnije, a muškarci, po pravilu grubi i vulgarni. Ne pristaje ni na oprobani recept komercijalizacije knjiga i dodvoravanja čitaocu: red istorije, malo misterije, kap feminizma, kašičica skandala – i ljubav – kao šlag na torti. Uistinu, u ovom romanu toga nema. Ovde je ljubav sveprisutna, ona je uzrok i cilj, nužnost i pretnja...

Savremeni život, i sve što on sobom nosi, stavljaju glavnu junakinju ovog romana u položaj žene od koje svi ukućani traže dovoljno vremena, novca, ljubavi, razumevanja. Posvećena svima zaboravlja na sebe, na sopstveni život, koji ponovo počinje da živi tek nakon spoznaje da je muž vara. Bez dovoljno samopouzdanja, stalno zaražena virusom romantike, željna ljubavi, ona je žensku strast suprotstavila konvencionalnom braku i bezrezervno se predala onome koga voli, ali koji, na žalost, nije znao šta hoće. Rastrzana između muža, koji je ignoriše i neodlučnog ljubavnika, spas pronalazi u starijem gospodinu, pesniku kao i ona. Kod njega nalazi sve ono što ranije nije imala, ljubav i pažnju, spremnost da je sasluša, uvaži njeno mišljenje, iskustvo, strpljenje... Stihove podarene samo njoj.

Koristeći se tehnikom montaže, gde saboruje naraciju, stihove i SMS poruke, autor ovog romana, možda to i ne želeći, ukazao je na latentni problem neumitnog propadanja porodice, kao cene plaćene za razvitak savremenog društva koje ruši zablude i dogme, kojih se, naročito deo muške populacije, teško odriče. Iz tog razloga, možda će i ovaj roman biti „težak“ za čitanje „muškarcima“, nesviklim da istovremeno razmišljaju o više stvari, ali će ženskoj čitalačkoj publici pružiti neizmerno zadovoljstvo. Ovaj rukopis i jeste izraz jednog stepena oslobađanja i osamostaljenja žena. Mnoge od njih nisu imale sebi blisku literaturu koja se bavi ženskim problemima ispričanu na ženski način. Kao svaki roman koji podstiče razne vrste identifikacija, pa čak i njihovo formiranje, mišljenja sam da će ovaj rukopis nadvisiti polnu pripadnost, i opravdati važnost naslova koji nosi. U njemu je sve rečeno, ostalo je samo ples reči kojima Marijana Mladenović hipnotiše čitaoca. I zavodi ga stihovima. A znamo da ptica ne peva zato što traži odgovor. Peva zato što ima pesmu. Zar ne?

Veselin Dželetović Pavlov
кnjiževnik

http://www.poetabg.com/prodavnica/plaincart/index.php?c=49&p=180

Admin
Admin

Број порука : 193
Registration date : 15.11.2008

https://poeta.forumsc.net

Назад на врх Go down

Назад на врх

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Не можете одговорити на теме у овом форуму