poeta
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Istrgnuta stranica

Go down

Vredi li ovo-necemu?

Istrgnuta stranica Vote_lcap0%Istrgnuta stranica Vote_rcap 0% 
[ 0 ]
Istrgnuta stranica Vote_lcap0%Istrgnuta stranica Vote_rcap 0% 
[ 0 ]
Istrgnuta stranica Vote_lcap0%Istrgnuta stranica Vote_rcap 0% 
[ 0 ]
Istrgnuta stranica Vote_lcap0%Istrgnuta stranica Vote_rcap 0% 
[ 0 ]
Istrgnuta stranica Vote_lcap100%Istrgnuta stranica Vote_rcap 100% 
[ 2 ]
 
Укупно гласова : 2
 
 

Istrgnuta stranica Empty Istrgnuta stranica

Порука  malena_jana Thu Feb 11, 2010 5:14 pm

Boris me je promenio.Na bolje.Bila sam vesela,lakog koraka.Primecivala se ta promena, otvoreno.Videla sam je u licima nepoznatih ljudi na ulici.Izasla bih,po rucak mozda ili do radnje,u sorcu i patikama i ljudi su se na ulici okretali zamnom.Nisam ja toliko lepa da se ljudi okrecu zamnom.Okretali su se zbog izraza u ocima,zato sto sam bila nasmejana.Stajala bih ispred ogledala i gledala svoj odraz u ogledalu.Pravila sam grimase i uporedjivala svoje lice i izraz na njemu kada pomislim na njega ili na nesto drugo.Na neku obavezu.Shvatila sam puno znacenje reci: kada oci sijaju.
I jednom kada sam se vratila s ruckom,docekalo me unezvereno lice moje majke.
-Bio je tu.
-Ko?
-Onaj......
Onaj,moj bivsi,onaj toliko stariji od mene.Onaj za koga sam jednom mislila da je natcovek,da cu provesti zivot s njim.Onaj,koji me naterao da izgubim veru,u ljubav,u muskarce,u ljude...
-Sta je hteo?
-Nista video te pre neki dan,na plazi.Kaze,nije se ozenio,nema nikoga,voleo bi da te vidi,jos mu nedostajes..
Kukavica,obicna muska kukavica.Nije imao hrabrosti ni da me saceka,da me pogleda u oci.
-Rekao je jos nesto.
-Sta?
-Sta?!
-Kaze,video te pre neki dan s nekim.
-S kim?
-S nekim momkom.S kim si to bila?
-Ne znam,mozda je bio komsija Aco.Koji dan?
-Kaze da mu ne smeta,i dalje bi da te vidi,ali rekao je...
-Sta ? Sta je rekao?!
-Pitao je jel imas decka?
-Nisi valjda rekla da nemam?
-Nisam rekla nista.I ne vici.Rekao je da mu se ucinilo da imas nesto s tim s kim si bila.I da ga zna.i rekao je jos nesto o njemu...
-Sta?
-Rekao je da je ozenjen.

Bes.Uhvatio me nerazumljiv bes.Odakle mu samo ideja?S kojim pravom?S kojim pravom je dosao tu,kod moje majke,da sipa svoje lazi i svoj otrov?Zar mu nije bilo dosta?Za mene ne postoji,mrtav je.Sta sad hoce?Bolje bi mu bilo da se ne sretnemo nikad vise.Los,veoma los dan.
A onda se javila sumnja.Zasto je tako cesto iskljucivao telefon?Zasto se cesto nije javljao na pozive?Ma nije,sigurno.Rekao je da je to neko nevazan.To je da nas ne ometa niko.
Ma,nema sanse.Pa ne bi mogao da bude stalno samnom da je to istina.Upoznao me je sa bratom.Rekao je da sam njegova devojka.Ne bi trazio da ga upoznam sa roditeljima da je istina.Pa i onda,u njegovom gradu,zar nismo setali usred dana,zagrljeni glavnim gradskim ulicama?Ljubili se na trgu usred gomile ljudi?Ne bi to radio da je stvarno ozenjen.Krio bi se.Da se ne sazna.I vreme.Toliko je vremena proveo samnom.Noci I dane.
A onda su stvari pocele da se vracaju.Onda kad sam pitala koliko je trajala najduza veza odgovorio je: ne kvari.
I oni uzastopni pozivi kada je iznervirano iskljucio telefon.I onda kada je trebalo da dodje a nije jer je morao da ostane duze na poslu.I kada je rekao da je morao da vozi oca negde,u neku banju.I kada je rekao da mu je majka bolesna.I kad sam nasla plavu dlaku na sedistu.I kad sam se cudila s kakvom lakocom se odnosi prema trogodisnjoj devojcici moje drugarice?I onda kad je imao slobodan dan, dogovorili se da ne dolazi,da se naspavamo oboje.Kada se probudio popodne zvao je da pozeli dobro jutro,cula sam zenski glas u pozadini.Na pitanje kakva je to guzva rekao je-snaha.I onda kada...i onda...
Grom iz vedra neba.Jeste.On je ozenjen.Nije.Jeste.Nije...
Znala sam.Ali,znate ono,kad se grcevito drzite za nesto?Kad znate da jeste,ali do poslednjeg trenutka vas drzi nesto,neka luda nada,da nije?
Nisam htela da pitam tako,preko telefona?Cekala sam da dodje.Imala sam dva dana vremena da razmislim o svemu.
I dosao je.Sedeli smo u nekom kaficu,setali...Razmisljala sam: kako da pitam?Primetio je da se nesto desava.Mozda je naslutio i sta.
-Dobro,ajde sad reci,sta je bilo?
-Nista.
-Duso...Hajde,kazi.Vidim da te nesto muci.
Razmisljam sta da kazem.Grli me.Guram ga od sebe.Kako da pitam?!
-Sta je,duso?
Setih se neceg,sto sam procitala jednom,i tiho, u pauzama,pitala:
-Postoji li nesto...sto mi nisi rekao?...Nesto o sebi...a,trebalo bi da znam?
Sagnuo je glavu.Cutao.Nije znao kako da odgovori.
-Sta te zanima?
-Samo to.Ima li nesto sto si mi precutao?Nesto vazno?
-Sta hoces da kazes?
-Nista.Samo hocu da znam.
-Sta hoces da znas?Znas ono sto treba.Znas koliko mi znacis.
-Znas sta hocu da pitam...Vec govorimo o istom.Samo nikako da se nateram da izgovorim tu rec.
-Jesi li....duga pauza-...ozenjen?
Jos jedna duga pauza.
-Sta da ti odgovorim?
-Istinu.
-Necu da odgovorim na to.
-Dobro, onda.Dovidjenja.
Trci zamnom.Hvata me za ruku.Pokusava da me zagrli dok se otimam.
-Pusti me...pusti me...
-Stani.Stani,reci cu ti.samo stani.
Izvlacim se iz njegovih ruku.Stojim,kao kip.Cekajuci.Da cujem reci koje ce da me zabole.
-Otkud znas?Ko ti je rekao?
-Nije bitno.Hocu da znam.Hocu da cujem od tebe.Lako je. Jesi ili nisi.
-Nije lako.
Cekam.
-Dobro....Jesam...I sta sad?
Cutim.Ona luda nada koja me drzala je nestala.Nema niceg.Crnilo.
Prilazi,bojazljivo.
-Nemoj...daj...vidis i sama kako ja zivim.Vodimo takav zivot,svako za sebe.Videla si i sama.Stalno sam sa tobom.
-Zna li ona?
-Zna.
-Za mene?
-Ne zna sve.Ne zna ko si ti .Znaju svi.Videli su.Promenio sam se.
-Znala je i za druge.
Boze,koliko li ih je bilo?Koja sam po redu?Kao da mi je citao misli.
-Ne uporedjuj.
-Zasto ne?!
-Ti nisi kao druge.Ti si nesto drugo...S tobom je drugacije.Najbolje…
-Koliko nas je bilo?!
-Mnogo.Od toliko zena...ne mozes se porediti ni s jednom.Samo sa tobom je....pravo.
Nismo mi pravi.Pogresni smo.Za citav svet.
-Trebalo je da mi kazes.Odmah.Na pocetku.
-Znam.Znao sam,trebalo je.Znam i da me ne bi ni pogledala.Nisam mogao.Toliko sam zeleo da..
-Necu to da slusam.
-Slusaj...
-Necu.Prekini.Nemas prava.
-Imam.
-NEMAS!
-IMAM!!!Ono sto osecas mi daje pravo.I ono sto ja osecam prema tebi.
-Ne mozes da naredjujes osecanjima.
-Ja mogu.derem se.
-I sta si mislio?Dokle ces moci da me lazes?Sta kada saznam?Dokle si mislio ovako?
Otvorio je usta da nesto kaze.Stavila sam mu ruku na usta.Sklanja je.I dalje hoce da prica.
-Samo cuti.Molim te,necu to da slusam.
Posle nekog vremena dodiruje mi ruku.
-Izvini.Oprosti mi.
Jos jedno,davno izgovoreno,nikada – me stiglo.

malena_jana

Број порука : 1
Registration date : 11.02.2010

Назад на врх Go down

Назад на врх


 
Permissions in this forum:
Не можете одговорити на теме у овом форуму